Evo upravo sam sletio u Sarajevo sa jednog jako interesantnog putovanja u Poljskoj o kojem ću sigurno pisati, ali u avionu sam shvatio da nisam podjelio jednu zanimljivu priču iz Hrvatske, sa početka 2020. godine, pa evo mojih rečenica napisanih na letovima Rzeszow – Munich – Sarajevo…
Da je život jedna velika priča puna slučanojnosti mnogi ne vjeruju i ne shvataju, ali onaj koji putuje i ko ima priliku da radi mnogo stvari u životu to jako brzo shvati. U to sam se uvijerio mnogo puta i shvatio da ništa ne dolazi samo od sebe i da je svaka slučajnost povezana na neki način i zbog nečeg. To se desilo i ovaj put, na ovom putovanju, za koje nisam ni imao neke velike planove. Sve je krenulo od jedne utakmice u Sarajevu na kojoj smo zabilježili pobjedu u jednoj jako teškoj i napetoj utakmici, nakon koje smo dobili poziv na 10. jubilarni Liburnija kup u Opatiji, Hrvatska od prijatelja i organizatora, koji su u to vrijeme boravili u Sarajevu u sklopu projekta Sport Diplomacy Academy u organizaciji BRAVO-a, a došli su u dvoranu da isprate utakmicu. Nakon toga smo krenuli u organizaciju odlaska na turnir, jer nije baš da je Opatija blizu i da je Hrvatsko primorje jeftino. Tako da sam ja u razgovoru sa prijateljima i članovima Fondacije za razvoj i poduzetništvo uspio dobiti određeni novac koji je bio dovoljan da se potvrdi učešće na turniru, pa samo se tako i bacili u organizaciju svega. Nas 8 je krenulo prema Hrvatskoj 9.1. u kasnim nočnim satima u dva auta, a tamo smo stigli 10.1. u ranim jutarnjim satima. Put je prošao i bolje nego smo očekival i stigli smo u panirano vrijeme, ali gospođa koja nas je trebala čekati ispred apartmana da nam preda ključeve nije se pojavila. Nakon što sam je nazvao i pitao zašto nije tu, ona reće da nije dobila moje poruke, a kasnije se ispostavilo da „nije čitala SMS“ poruke! Nakon što smo preuzeli ključeve i ušli u stan, svi smo „umrli“ u krevetu i buđenje je bilo dogovoreno za 14:00, pa je i dan mogao početi, a i naš boravak u Hrvatskoj.
U Opatiji smo proveli nekoliko dana gdje smo igrali na Liburnija kupu kao jedini predstavnici Bosne i Hercegovine, ana kojem su učestvovale ekipe iz Hrvatske, Slovenije i mi iz Bosne i Hercegovine. Iako se od nas nije očekivalo mnogo, uspjeli smo doći do četvrtfinala gdje smo ispali od ekipe ARAS iz Domžale-a, Slovenija koji su na kraju i osvojili turnir. Kažu: „lakše ti je kad znaš da si ispao od najboljih“! Tako bar kažu, ali ja sam siguran da nam je bilo svima jednako teško jer smo ispali nebitno od koga. Ja sam inaće trener i povremeni igrač ekipe 11. Juli Srebrenica.
U ovoj priči ne bih se bazirao na Opatiju, jer ona i nije razlog pisanja, već grad Rijeka, trenutno glavni Evropski grad kulture. Zbog čega je to bitno za ovu priču koju sam počeo sa „slučajnostima i povezanosti“ reči ću u nastavku.
Ove godine kao svoje prvo putovanje van Bosne i Hercegovine imao sam već u prvoj polovini januara, a evo dok pišem ovu priču već sam na drugom putovanju i to na daleki Baltik. U Opatiji smo proveli dva dana i nije se imalo mnogo toga za vidjeti u ovo doba godine, osim preivnog mora, u kojem se ne možeš kupati, prelijepih kamenih plaža, na kojim se ne možeš sunčati, divnih šetališta kraj mora, na kojim ne možeš dugo „izdurati“! Eto rekoh nema se šta vidjeti, a svašta napisah. Baš tako, Opatija ima mnogo toga za ponuditi, ali jednostavno ovo nije njeno doba godine. Ni u Rijeci nije puno bolja situacija, ali je Rijeka ipak mnogo veći grad, u kojem se mnogo više ljudi okuplja, pa zbog toga djeluje da je u nekom drugom godišnjem dobu. To je i bio jedan od razloga zbog kojeg smo kao ekipa nekoliko puta odlazili i obilazili Rijeku. Posjetili smo „VRATA, MUZEJ, KULU…“ Rijeka me nedoljivo podsjeća na Tallin, iako je on malo „brdovitiji“ i sa mnogo više starih tvrđava, samo šetalište je bukvalno identično jednom djelu Talina, a vjerujem da je i povremena bura i hladno vrijeme otjeralo moje misli prema hladnom Baltiku.
Šetajući tako po Rijeci ugledao sam neki kip sa digitalnim satom koji otkucava nešto: 20:20:21:56, ali nije mi bilo jasno na koju stranu sat ide i šta tačno obilježava. Nakon što sam malo zadržao pogled pročitao sam „Glavni Evropski grad kulture“! Onda sam shvatio da je to odbrojavanje koliko dugo još „presjedavaju“.
Malo sam istražio i provjerio kako je i zašto Rijeka dobila priliku da bude glavni Evopska prestolnica kulture, pa evo i vama odgovora:
EPK Europski parlament i Vijeće Europske unije donijeli su Odluku kojom su se definisale aktivnosti provedbe projekta EPK nakon 2020. godine, slijedom čega je Ministarstvo kulture RH raspisalo i provelo konkurs s temeljem kojeg su gradovi u RH kandidirali svoje projekte.
Gradovi su imali 10 mjeseci za pripremu kandidature i pisanje aplikacije. Odluka o gradovima koji će se takmičiti u drugom krugu donesena je 2015., a konačna odluka i imenovanje hrvatskog grada Europske prijestolnice kulture donesena je 24. marta 2016. godine.
Bilo mi je drago vidjeti da jedan grad iz naše regije ima priliku da predstavlja kulturu na tako visokom levelu, ali kolika je slučajnost i kakvu ja to povezanost imam sa kulturom ne znam i nisam uopće shvatio da sam i prošle godine u Januaru, bio u glavnom Evropkom gradu kulture, a to nije bila Rijeka. Nisam shvatio, jer mi je prošla godina bila ludnica od putovanja, ali zato ja imam prijatelje koji me na sve podsjete, pa i na to. Tako da sam bio izuzetno sretan da sam imao tu privilegiju da dva januara za redom posjetim dva glavna Evropska grada kulture, a to su Rijeka i Plovdiv. To me je navelo da napravim jedno kratko istraživanje zašto i na koji način se dodjeljuje titula „glavnog Evropskog grada kulture“?! Evo i odgovora:
Ciljevi kandidature grada Rijeke:
Ciljevi kandidature Grada Rijeke za Europsku prijestolnicu kulture 2020. godine bili su kreirati brojne kulturne programe visoke umjetničke razine, kreirati kulturni program s jakom europskom dimenzijom i transnacionalnom suradnjom, uključiti širok raspon građana i stakeholdera kao česnika programa i kao publiku, poboljšati kulturnu infrastrukturu, razviti vještine, kapacitete i upravljačke sposobnosti kulturnog sektora, potaknuti partnerstva i suradnju s drugim sektorima, promovisati grad i njegove kulturne programe i poboljšati međunarodnu orijentaciju i vidljivost grada Rijeke i čitave regije.
Ideju o uspostavi projekta i naslova “Europska prijestolnica kulture” pokrenula je Melina Mercouri, prva grčka ministrica kulture, uvjerivši tadašnje članove Europskog parlamenta u društveni značaj umjetnosti i kulture. Godine 1985. Atina je s izuzetnim uspjehom postala prva Europska prijestolnica kulture. Od 2011. godine dva grada iz zemalja članica Europske unije svake godine nose titulu Europske prijestolnice kulture.
Ovim se projektom želi istaknuti bogatstvo i raznovrsnost europskih kultura, slaviti kulturne veze koje povezuju Europljane, povezati stanovnike različitih europskih država, promovirati njihovu multikulturalnost i višejezičnost kao i uzajamno razumijevanje te potaknuti osjećaj europskog građanstva. Sve studije pokazale su da je projekt Europske prijestolnice kulture izuzetna prilika za urbanu obnovu, povećanje međunarodnog profila grada, kao i poboljšanje imidža grada u očima njegovih stanovnika, povećanje vitalnosti kulturnog života grada, međunarodne vidljivosti grada i turističkih rezultata.
Prošle, već sad, pretprošle godine sam imao jedan radni sastanak u Sofiji, Bugarska, koji smo ranije završili i dobili smo ponudu da odemo do Plovdiva, drugog najvećeg grada u Bugarskoj. Tek po dolasku tamo dobili smo informaciju da je to glavni Evropski grad kulture, pa smo pokušali obići štio više i posjetiti što više različitih mjesta. Plovdiv je jako lijep grad, smijem se usuditi reči, po meni ljepši i od Sofije. Mnogo manji, a puno više za ponuditi. U Plovdivu možete da osjetite kao da idete kroz vrijeme, od modernog doba do Osmanskog carstva, nešto kao u Sarajevu, ali ni blizu haha!
Ciljevi kandidature grada Plovdiva:
Plovdiv je prvi bugarski grad koji je izabran za Evropsku prestonicu kulture, a program je organizovan pod motom “Zajedno”.
To je drugi po veličini grad Bugarske i sedište istoimene Plovdivske oblasti. Grad ima historiju dugu 8.000 godina i spada u najstarije evropske gradove.
U Plovdivu je tokom 2019. bilo organizovano više od 300 dogadjaja, kao i širom Južnog centralnog regiona Bugarske i u gradovima Varna, Sofija i Veliko Trnovo, uključujući festivale i projekte u zajednici na teme povezane sa Plovdivom, njegovom historijom, kulturnim nasledjem i izazovima s kojima se grad suočava.
Organizovane su i izložbe posvećene ćirilici, kao i zajedničke pozorišne predstave sa predstavnicima iz zemalja Zapadnog Balkana, romske i turske zajednice.
Pored Plovdiva Evropska prestonica kulture 2019. godine je bio i italijanski grad Matera.
Što je ustvari Europska prijestolnica kulture?
Europska prijestolnica kulture je titula koju od 1985. godine dodjeljuje Europska komisija u natjecanju među gradovima koji moraju dokazati da kulturu vide kao važno područje svojeg razvoja i svoje preobrazbe.
Projekt Europske prijestolnice kulture (EPK) donosi ulaganja financijskih sredstava u razvoj kulture u gradu koji ponese titulu – i to javnih europskih sredstava, nacionalnih, regionalnih i lokalnih, ali i doprinos sponzorskih sredstava.
Izvor: rijeka.hr
Dragi prijatelji, putujte, uživajte obilazite svijet i gradove i shvatit ćete koliko je život pusta slučajnost i da je sve u životu na neki način povezano.
Nešto više činjenicama i zanimljivositma ovih gradova pročitajte u rubrici zanimljivosti, kada bude objavljeno…
Za kraj želio bih podjeliti jednu sliku sa vama, čisto da vidite na koji način možete lijepo ispromovisati svoju zemlju, svoje ljude, kulturu i odgoj, a da ne uradite ništa što ne bi učinili u svom stanu.
To su ovi momci!!!
